Igrač, predsednik, Partizanova legenda, ali Predrag Danilović naglašava da je on mnogo pre toga bio navijač crno-belih. Tokom gostovanja u podkastu SwishCast objasnio je kako se svojevremeno žrtvovao zbog želje da potpiše za voljeni klub.
,,Partizan sam zavoleo mnogo pre nego što sam počeo da treniram košarku. U mojoj široj familiji svi su pretežno navijači Crvene zvezde. E ja sam rekao da ću za one druge boje. Onog momenta kada sam odlučio da dođem u Beograd i zaigram za Partizan znao sam da ću pauzirati godinu dana jer je takvo pravilo. Ako se ide iz jednog kluba u drugi bez ispisnice, automatski se pauzira. Tada nije moglo da se prelazi onako kako je neko hteo i hteli su da nauče ostale da ne može tek tako da se prelazi u drugi klub, pa su mene kaznili još godinu dana. Kada sam došao u Beograd celu brigu o meni preuzeo je Duško Vujošević. On je na sebe preuzeo veliku odgovornost i doveo klinca od 16 godina. Tada sam trenirao po sedam, osam sati sa Duletom.”
Žrtva se isplatila. Danilović je došao u Partizan, istrpeo suspenziju i potom se zlatnim slovima upisao u istoriju kluba s generacijom koja se popela na evropski tron.
,,Imamo običaj da se skupimo i odemo na večeru. Meni je bilo lepo. Ivo Nakić je patio jer je tada počeo rat i samo on zna koliko mu je bilo teško. Da ne gledamo te teške teme meni je bilo prelepo. Bili smo u Madridu godinu dana i ja Madrid nikada ne bih video da nije bilo sankcija. Ljudi u Fuenlabradi su nas prelepo prihvatili, kao svoje i nema reči kojima mogu da im zahvalim. Bili smo mlada ekipa i nismo se nikoga plašili. Nikoga nismo previše poštovali. Nije nam palo na pamet da ćemo postati prvaci Evrope. Onda je Aleksandar Đorđević dao trojku i svima nam promenio život nabolje. Svi smo držali kao jedan, iako Sale i ja nismo pričali godinu dana zbog dečačkih bolesti, ali smo bili kao braća na terenu.”