Dragan Mance zauvek je ostao simbol Partizana, ali i čitave jedne epohe jugoslovenskog fudbala. Na današnji dan, 3. septembra 1985. godine, crno-beli svet zavijen je u crno kada je stigla vest da je život prerano izgubio najbolji strelac kluba, momak koga su navijači obožavali i čije ime se i danas izgovara s najvećim poštovanjem.

„Zvuk udara kola o betonski stub na staroj deonici auto-puta Beograd – Novi Sad još para nebo nad Zemunom, kao što tišina nastala u Humskoj nakon vesti da se jedan fudbaler Partizana nikada neće pojaviti na treningu na koji je krenuo i ovog 3. septembra odzvanja kroz zidine Hrama fudbala. A koliko tek bola i praznine izaziva saznanje da je od tog nesrećnog događaja prošlo ravno 40 godina. Pune četiri decenije tuge, neverice i nikada dobijenog odgovora na pitanja – zašto se to dogodilo i da li je, zaista, moguće da Dragana Mancea više nema?“, objavljeno je na sajtu FK Partizan.

Nesreća ga je zaustavila onda kada niko drugi na terenu nije mogao. Te 1985. godine bio je neprikosnoveni napadač Partizana, igrač od kojeg je publika očekivala svaki pogodak, i fudbaler kome su se divili čak i oni koji nisu navijali za crno-bele. Njegova karijera bila je u punom zamahu, a njegovo ime postalo je sinonim za hrabrost, talenat i fudbalsku magiju.

Dragan Mance nije bio samo vrhunski igrač sa impresivnim učinkom od 174 gola na 279 utakmica. Bio je idol generacija, primer mladima i čovek koji je širio radost i van terena. Njegovo radovanje posle pogodaka, opevano u stihovima “na kolenima klizi po travi, podiže ruke, golove slavi” i danas živi kao deo identiteta navijača Partizana.

U crno-beli dres prešao je 15. septembra 1980. godine i za pet godina ostavio neizbrisiv trag. Nastupao je i za reprezentaciju Jugoslavije, četiri puta za A tim, sedam puta za mladu reprezentaciju i dva puta za olimpijsku selekciju. Poslednji put mrežu je zatresao 1. septembra 1985. godine protiv Budućnosti, golom sa penala na stadionu JNA, samo dva dana pre tragičnog kraja.

Za Partizan i njegove navijače, Dragan Mance je mnogo više od brojeva i statistike. On je legenda koja živi zauvek, simbol večite ljubavi između igrača i kluba.

Shares:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *